Proljetnim suncem obasjana spavaonica ovog je jutra bila tako tiha. Nekoliko ptica veselo je cvrkutalo na prozoru na kojem sam promatrala krajolik i šumu oko Hogwartsa. Sve je izgledalo tako mirno i prekrasno pod plavim nebom. Nedostajala mi je ova tišina, priroda i relativno, cijeli Hogwarts. Odavno nisam udahnula ovaj svježi proljetni zrak kakav je samo ovdje. Svi su još spavali, a ja sam se zanimala češljanjem svoje kose pred ogledalom i tihim pjevušenjem neke bezjačke pjesmice. Razmišljala sam da se ošišam. Kosa mi je već došla do pojasa. No ipak, lijepo mi je uokviravala lice tako da odustajem od toga. Nakon što sam ostavila češalj po strani, još jednom sam se pažljivo pogledala u ogledalo. Nisam imala nikakvih tragova iscrpljenosti, neispavanosti i sl. kao kod kuće. Nasmiješila sam se i odlučila probuditi prijateljice na doručak.
****
Kako sam ušla u dvoranu, odmah sam osjetila da je atmosfera lijepa i vesela i da vlada pozitivna energija. U prolazu sam prešla pogledom preko Gryffindorskog stola i frknula nosom. Roxy i B.B. su se nešto došaptavale a kad su vidjele mene i Chloe pomaknule su se za jedno mjesto. Preskočila sam klupu i sjela, pogledom prešla preko Slytherinskog stola i završila opet na Gryffindorskom. Ah, tako su mi se gadili! Mrzila sam iz dna duše sve i jednog od njih. Neki bi rekli, ha, prava ponosna Slytherinka. Ali nikad neću zaboraviti 4. godinu i ekipicu iz Gryffindora. No dosta o tome. Trgnula sam se i pogledala na veliki sat iznad Dumbyjevog stola. Bilo je točno 10:30. Stresla sam se jer je kroz mene upravo prošao Bezglavi Nick.
-Ej pazi malo kuda…kroz koga prolaziš!!- proderala sam se za njim na što je samo izvrnuo glavu na lijevu stranu. B.B. se samo zahihotala na moje riječi.
-Danas nisi baš raspoložena, ha?- prokomentirala je Chloe gledajući u stranu i lijeno grizući jabuku.
-Ne. I kako ću biti? Glupi duhovi prolaze kroz mene gore dolje kao da sam pokretno
stepenište.
-Ne, i kako ću biti…- za mnom je podrugljivo ponovila Chloe mojim naglaskom, pošto sam imala taj ruski naglasak i nisam čisto govorila engleski. B.B. se opet tiho zahihotala no poslije toga dobro nakašljala jer joj je komadić hljeba zastao u grlu. Roxy ju je snažno udarila po leđima a ova je složila bolnu facu. Frknula sam nosom i okrenula im leđa prema Gryffindorskom stolu. Pogled mi je privukla grupica dečkiju koji su veselo pričali o tko zna čemu. Jedan od njih je primijetio moj pogled i blijedo se nasmiješio. Nisam ga baš poznavala ali njegovo društvo itekako jesam. Došlo mi je da ih gađam Astorom koji mi se umiljato motao oko nogu. No srećom uspjela sam zadržati misli u sebi i to ne učiniti, inače jadni Astor…
Još uvijek sam pogledima strijeljala dečka koji je blijedo gledao u mene. No to me nije dotaklo. Pomislila sam na događaj s njegovom ekipicom i stresla se a zatim bijesno frknula nosom. Ustala sam bez riječi dok su me cure zbunjeno gledale i odmarširala iz Dvorane praćena pogledom dečka s Gryffindorskog stola.
****
Dobro pa ovdje nije bilo nikoga. Često sam dolazila ovdje kako bi smirila osjećaje i našla nekog mira. Kupatilo plačljive Myrtle.
Sjela sam na rub jednog od umivaonika i tiho uzdahnula. Vladala je mrtva tišina, samo se u jednom od WC-ova čulo kapanje vode. No nešto je tu bilo čudno. S vremena na vrijeme, kao da je ispod mene dopirao nekakav jeziv natprirodni zvuk, mojim ušima nepoznat. Stala sam mirno, osluškujući što je to. No kao da je znalo da čujem, pa je prestalo. Pomislila sam kako mi se učinilo ili mi se priviđa i sjela na pod. Iz torbe sam izvadila jednu debelu knjigu, i otvorila je na sredini. Iz nje je ispala jedna slika djevojke u bijeloj haljini pokraj obale mora. To je bila moja majka. Moja prava majka. Oči su me zaboljele i pustila sam suzu koja je pala na teške pločice toaleta. Buljila sam u sliku nekoliko minuta. Nisam htjela pogleda odvojiti od nje jer mi je bila tako draga, tako mila. I ujedno, jedina uspomena na moju majku. Kad god bi bila neraspoložena, uzela bih ovu sliku i promatrala je. No ubrzo sam shvatila da imam Napitke za 15-tak minuta tako da sam spremila sliku nazad u knjigu, knjigu nazad u torbu i digla se s prašnjavog poda. Obrisala sam pelerinu od prašine i izišla iz kupaonice, gledajući na ulazu prvo na jednu pa na drugu stranu, i brišući suze s obraza. Ne želim da itko pomisli da sam došla cmizdriti ovdje zajedno s Myrtle.
****
Ušla sam zadihana u učionicu Napitaka jer sam trčala bojeći se da ne kasnim. Bila je puna i svi su bili jako glasni. Snape još nije došao no kad sam ušla svi su me blijedo pogledali kao da sam ja Snape. No na takve sam se poglede već navikla, na koje sam inače uzvraćala svojim specijalnim otrovnim-zmijskim pogledima 
. Dovukla sam se do Roxy i sjela do nje. Ispred nas ju sjedile B.B. i Chloe, a ja sam na moju veliku žalost primijetila da imamo blok-sat s Gryffindorima. Otpuhnula sam bijesno i izvadila Roxyno pero, pokušavajući ga saviti.
-Hej ne radi to!- pobunila se i pokušala mi ga uzeti iz ruke, no odjednom su se svi sledili. Ušao je prof. Snape, ozbiljan i hladan kao i uvijek. Mahnuo je svojom crnom pelerinom na okretu kad se popeo k katedri.
-Dobar dan.- hladno je prozborio što su svi ponovili. Roxy mi je došapnula:- Nije prao kosu mjesec dana!- na što smo se obje zahihotale.
-Da odmah krenemo. Nadam se da niste zaboravili lekcije iz prošle godine, jer ako jeste, gore za vas.- rekao je gotovo podrugljivo i prešao pogledom preko sviju od nas. Imala sam osjećaj da se ledim kad me je pogledao. Nekako mi je bio jedan od najboljih nastavnika. Uvijek je bio iskren prema nama, i bez dlake na jeziku, baš kao i ja. Poklopila sam ruke i naslonila bradu na njih, slušajući ga. Gotovo je cijeli čas prepričavao neke gluposti iz Napitaka što me i nije baš zanimalo. Više sam se zanimala gledajući okolo. Primijetila sam da je na času onaj dečko iz Dvorane i njegova ekipica. Piljio je u mene a zatim se zbunjeno okrenuo oko sebe. Nasmiješila sam se za sebe i nastavila slušati Snapeovo predavanje.
****
*Puffff!!*
-Pazi malo kuda ideš, ti, ti…- proderala sam se a iz ruku su mi ispale knjige. Puno knjiga, zapravo. Došlo mi je da osobu koja me je gurnula udarim jednom od knjiga. Podignula sam glavu i vidjela zbunjeno lice dečka s moje godine, Gryffindor. Bio je poprilično zgodan, imao je tamnosmeđu kosu i plave oči, koliko znam igrao je u metlobojskoj ekipi i bio je veoma popularan. Ukratko, to je onaj dečko iz Dvorane. Digla sam se mrzovoljno, držeći par knjiga.
-Sorry, sorry molim te!- rekao je zbunjeno, kupeći moje knjige.
-E pa mogao bi paziti kuda ideš!!- ljutito sam odbrusila.
-Još jednom, sorry, jer….hm, što ti je ovo?- rekao je zbunjeno nakon što je sa poda pokupio sliku moje majke koja je ispala iz jedne od knjiga.
-Vrati mi to!!!- sada sam planula. Nisam htjela da itko vidi ovu sliku a pogotovo netko iz Gryffindora.
-Slika je stvarno lijepa. Ovo si ti?- nije se obazirao na moje riječi a ja sam potencijalno frktala.
-Još jednom ti kažem, ostavi to!!- pokušavala sam mu ju oteti iz ruke što je bilo teško jer je bio znatno viši od mene. Nasmiješio se i stavio mi ju u ruku. Ohladila sam se prije no što je išta rekao.
-To je zato što sam Gryffindor, zar ne?
-Što to.- promrmljala sam ne gledajući uopće u njega nego u neku točku kroz prozor.
-Pa ta tvoja doza sarkastičnosti u glasu. Kao da ne primijetim. Što sam ti napravio uopće?- hodao je za mnom dok sam brzo prolazila kroz hodnike.
-Gryffindor si. Eto što.- rekla sam hladno i brzo na što je stao.
-E da?
-Da.- potvrdila sam istim tonom. Mada nije on bio kriv zašto mrzim Gryffindor, ali nisam se htjela upuštati u nikakav veći razgovor s njim.
-Ja mislim da si ti jedno razmaženo derište.- rekao je podsmjehljivo i sarkastično, gledajući oko sebe.
-Molim? Kako mi se obraćaš??- rekla sam iznenađeno. Mada je bio u pravu. Znala sam to, ja sam razmažena i bezobrazna prema svima. Ali nisam si to htjela priznavati.
-Lijepo ti se obraćam. Zašto si tako pokvarena i odurna prema svima? I kao najvažnije, što sam ti uopće skrivio da me strijeljaš onim pogledima na času i u Dvorani?- rekao je sa sumnjičavim izrazom lica. Zbunila sam se i pogledala na stranu.
-Ah, ti to nikad ne bi razumio. Ti si isti kao i svi tvoji pametni prijatelji.
-Što to???
-Kad bi ti rekla, ne bi ni mario. A tko si ti da ti uopće išta govorim??- opet sam rekla sa dozom sarkastičnosti i pogledala u njega.
-Ali ŠTO TO?- ponovio je sasvim zbunjen.
-Ah, gle. Razlog zbog kojeg mrzim Gryffindor je slijedeći…-rekla sam brzo vadeći iz torbe jednu debelu knjigu. Sve se odjednom smračilo i ušli smo u veliki vrtlog koji mi je već bio poznat.
Zahvaljujem svima(pozdrav
) na lijepim komentarima 
, nadam se da će tako i ostati.
Volim vas sviju!!!!
-Psssst! Now listen...do you hear it? Good. Now let the magic begin...
Jedne olujne noći, 27. juna 1992 godine...rodilo se čudo. Mala djevojčica krhkog tijela i lijepih, kristalno zelenih očiju, došla je na svijet. No, iste noći, odvojena je od svoje majke. Kako? Puno pitate. I sve se promijenilo...od tada, rasla je sa drugim ljudima umjesto da je bila sa svojom porodicom. I baš kad je porasla dovoljno da ih potraži u svijetu, svoju porodicu..netali su. Rekli su joj da su njeni roditelji poginuli. Nije osjećala ni tugu, ništa. Samo je znala da to nije istina. Znala je, i osjećala je. Od 11. godine kreće u školu. Hogwarts, škola vještičarenja i čarobnjaštva. Nije ni slutila da će tamo biti tako bolje...nego kod kuće. Njene staratelje nikad, ni jedan jedini put nije nazvala roditeljima. Nije mogla. Iako su ti ljudi bili jako dobri, nije jednostavno mogla nazvati nikoga od njih članom svoje porodice. Ona ju je već imala samo što ju je trebala pronaći...I to joj je najviše smetalo. Nikad joj nisu ništa rekli o njima. Nikad.
Inače je odrastala u strogoj katoličkoj obitelji. Tu je bila Anna, njena nova majka, dobra žena mekog srca, zatim David, njen novi otac, čovjek koji bi sve dao za svoju obitelj. I na kraju Hayden, njena sestra, djevojka iste dobi ali drugačija od nje. U svemu. Tako da se nikad nisu posebno družile. Njena porodica je bila bezjačka. Njeni pravi roditelji su pak, bili čistokrvni. Tako da se Katja, računala čistokrvnom.
Bila je dobro i strogo odgojena. Živjela je s navedenom familijom na jednoj farmi u Engleskoj, u Liverpoolu. Zapravo ne tačno u njemu, u okolnim selima. No to nije važno. Bila je ruskog porijekla. Njena majka Nataša po kojoj je dobila drugo ime, ali su joj Anna i David, njeni novi roditelji, ime promijenili u Natascha, bila je iz zapadnog dijela Rusije. No nije znala za oca. Nitko joj to nije ni spominjao. No zahvaljujući njemu, naslijedila je moć govora sa zmijama. Stoga je bila parsel-ust.
Upravo zato je i voljela zmije. Mnogo. Baš zbog svega ovoga(njene čistokrvnosti, obožavanja zmija i toga što je parsel-ust), dospjela je u Slytherin. Isto tako, mrzila je Gryffindor. Jer određene osobe koje su bile u njemu, povrijedile su je jako i to nikad nije zaboravila.
Bila je tiha i pristojna djevojka. Mnogi dečki su patili zbog nje ali ta doza ljupke ali istovremeno hladne djevojačke nedodirljivosti nikad nije isparila u njoj. Uvijek je bila tako...hladna prema drugima.
Voljela je crnu boju. Stoga se tako i oblačila. Neki bi rekli da je čudna, luda ili slično. Ali nije. Ona je samo...drugačija.
Nije voljela plakati. Niti žaliti ili jecati. Ali iako je znala da je gore trpjeti, gotovo nikad nije plakala.
Njen vanjski izgled bio je veoma zanimljiv. Imala je blijedu kožu, i reklo bi se da boluje od neke neizlječive bolesti. Ali bila je ona sasvim zdrava, jednostavno je imala takav ten. Imala je kristalno zelene oči kojima su se svi divili. Ona to nije smatrala tako važnim. Imala je dugu crnu kosu, do pojasa. To joj je bila prirodna boja i mrzila je kad ju netko upita-Da li ti je to prirodna boja?
Taj njen izgled bio je tipičan gothic stil. Još kad se uzme u obzir da je obožavala glazbu, naročito gothic metal...moglo bi se reći da je bila stvarno zanimljiva osoba. Za razliku od mnogih prijatelja koji su furali njen stil, bila je odlična učenica i obožavala je čitati. Njeni prijatelji ju često uopće nisu razumjeli.
Njen se život činio kao kap vode u oceanu ali bio je drugačiji. Ona je to znala i prihvatala ga kakav god da je. Morala je. Za svoje najdraže. Neki bi rekli-Nemam smisla za život! na njenom mjestu, ali ona ga je imala. Taj smisao svodio se na potragu za obitelji i to ju je održavalo na životu.
Pisat ću u 1. licu u narednim postovima, ovo je bio tek uvod, za potrebe priče. =)
Pozdrav ostavljam!
